Na samom početku trećeg dela trilogije o Medvedgradu Bakman jasno prepoznaje ljude koji sebe svrstavaju u ljubitelje njegovih priča i njima i posvećuje ,,Pobednike”: ,,Vama koji pričate previše i pevate preglasno i prečesto zaplačete i nešto u životu volite više nego što bi trebalo.” Da, i u ovom delu Bakman često ponavlja iste rečenice, pretpostavljam sa željom da nam se urežu u pamćenje i već počinjete da mislite da se njegova ,,zrnca mudrosti” graniče sa patetikom, a njegova sveprisutnost i sveznajuća nagoveštavanja predstojeće nesreće već kreću da vas čine nervoznim i uplašenim da će se nešto loše desiti nekim stvarno dobrim ljudima koji nikako ne zaslužuju da im i senka padne na lice, a onda vas priča tako ščepa da je prekasno da shvatite da ste se vezali za sve te tako divlje, a tako nežne medvede.
Radnja ove knjige dešava se dve i po godine nakon događaja u prvom delu, u Medvedgradu, a već u drugom poglavlju autor najavljuje da će opisati ono što se desilo u toku samo dve nedelje. U početku sam mislila da je 700 stranica zaista mnogo za dve nedelje i pitala sam se šta bi se to tako važno moglo opisati da zaslužuje toliko mnogo reči. Priznajem, sada mislim da je to moglo i u manje reči, ali ipak znam da su likovi nastavili da žive i van stranica ove fikcije koja bi mogla biti i tu, u nekom našem komšiluku.
Jer, svi smo mi isti, ma gde živeli i zato je Maja u velikom gradu shvatila da, iako je tu došla da bi mogla da počne ispočetka jer ,,Ovde mogu da budem ono što sama radim, a u Medvedgradu sam samo nešto što mi se dogodilo”, ipak ne možemo da pobegnemo od samih sebe, a to i ne treba da radimo.
,,Kada se doselila tu, mislila je da će naići na hiljade različitih vrsta muškaraca, ali i ovde su svi bili istovetni, samo istovetni na jedan drugačiji način nego na mestu sa kog je došla. Voleli su fudbal umesto hokeja, glasali za druge političke partije, ali su bili podjednako uvereni u to da je baš njihova predstava o svetu jedina koja postoji, smatrali su sebe ljudima širokih shvatanja, iako su zapravo živeli unutar podjednako ograničenih seoceta baš kao i svi ostali.”
Mnoštvo različitih motiva koje srećemo u ,,Pobednicima” pružaju nam priliku da ih prepoznamo u sebi i svom okruženju i tako ćemo, ako smo dovoljno pametni da uvidimo neke stvari, moći da učimo na greškama drugih i sačuvamo ljubav, jer jedino ona pobeđuje. A ljubavi je ovde različitih vrsta, intenziteta i dolazi iz različitih mesta i dodiruje različita srca, često neočekivano jako. Roditeljska ljubav, mladalačka ljubav, ljubav prema bratu ili sestri, ljubav prema sportu, ljubav prema onom čemu pripadamo – klubu ili mestu ili kolektivu, zrela ljubav… Kakva god ona bila, vredna je da se za nju borimo do kraja, čak i ako je cena visoka.
Bakmanov svet nije crno -beo, pun je boja i iznenađenja, i u njemu se sreće i motiv zla. Ipak, veliki broj nesreća proističe iz nesporazuma i usamljenosti.
,,Ne možemo se boriti protiv zla. To je ono najnepodnošljivije u svetu koji smo izgradili. Zlo se ne može iskoreniti, ne može se staviti iza rešetaka, jer što više nasilja primenjujemo protiv njega, to je ono jače kada se provuče ispod vrata ili kroz ključaonicu. Ono nikada ne može nestati jer raste unutar nas, ponekad čak i u onim najdobroćudnijim među nama, ponead čak i u četrnaestogodišnjacima. Nemamo oružje koje možemo upotrebiti protiv njega. Samo nam je podarena ljubav, da bismo mogli da izdržimo.”
Ove utiske o ,,Pobednicima” pišem tačno mesec dana nakon što sam zatvorila poslednju stranicu, ali su mi likovi još uvek pred očima. Benji, Peter, Mira, Sune, Ana, Tes, Bobo, Amat, Maja, Mira, Ramona,Džoni, Fatima, Sune, Hana, Vepar i drugi – deo su sveta koji zrači dobrotom. Bakman na kraju knjige čitaocima poručuje da je dao baš sve što je imao ovoj priči. Pridružujem se mnogima koji kažu: ,,Bakmane, hvala ti!”
#lagunaknjige #lagunapreporuka #medvedgrad #beartown #pobednici #vinnarna #fredrikbakman #miprotivvas #delfikutak #savremenaknjiževnost #contemporaryfiction #whattoread #bookphotography #bookquotes #preporukazačitanje #fredrikbackman
You must be logged in to post a comment.